Uvod u UFOlogiju
piše: Giuliano Marinković 9A4AG

Ufologija označava disciplinu koja se bavi proučavanjem i istraživanjem fenomena UFO/NLO (Unidentified flying objects / Neidentificirani leteći objekti). Radi se o fenomenima koji se mogu zamijetiti u svemiru, unutar atmosfere našeg planeta, neposredno iznad ili na površini zemlje, te na površini vode i ispod vode. Osnovna značajka tih fenomena je da ih u trenutku motrenja promatrač ne može objasniti i staviti u klasifikacije onoga što je poznato u komparaciji sa njegovim osobnim i općim iskustvom, iako možda u nastavku sam uzrok pojave ili objekta može biti objašnjen.

Posljednjih godina našeg stoljeća, ljudska bića koja nastanjuju treću planetu Sunčevog sustava i koja imaju tendenciju da konstantno prate multimedijalni informacijski svjetski sustav, mogla su zamijetiti da se počela događati velika prekretnica u ufologiji. Radio, televizija, kinematografija i Internet, sve više svog medijskog prostora posvećuju upravo ovoj tematici i novi materijali nemilosrdno pristižu svakog tjedna. No, takva razina situacije zasigurno se nije odigrala preko noći. Vratimo se malo unatrag.

Hladni rat
Ufologija se kao termin počinje javljati u samom osvitu Hladnog rata. Najpoznatiji slučaj koji je uvjetovao početke istraživanja UFO fenomena je slučaj pilota Kenetha Arnolda koji se odigrao 24. lipnja 1947. godine iznad države Washington, kada je isti prijavio kontroli leta da vidi formaciju od 9 objekata diskastog oblika. Nakon tog slučaja ubrzo se u Američkim zračnim snagama počinje javljati termin "THE FLYING SAUCER" (leteći tanjur). Disciplina koja se počinje baviti fenomenom letećih diskova/tanjura i neidentificiranih letećih objekata dobiva naziv ufologija. Treba napomenuti i to da je sa današnjeg statusa iskustva discipline, potpuno netočno ovome fenomenu lijepiti klasifikaciju letećih tanjura. Naime, često sam fenomen UFO ne označava u osnovi objekt. Vrlo često se može raditi i o raznoraznim svjetlosnim formama i pojavama, meteorološkim i astronomskim, u potpunosti poznatim parametrima. Upravo zbog toga, pripisivati svakom UFO slučaju krilaticu letećih tanjura na ovaj problem je u konačnici pogrešan pristup.

Tijekom 2. polovice 20. stoljeća, slučajevi prije spomenutih pojava bivaju sve češći i misteriozniji. No, javlja se još jedan problem koji je dodatno zakomplicirao cijelu problematiku; evidentno vojno-obavještajno prikrivanje. Zahvaljujući konačno najnovijim priznanjima Centralne obavještajne agencije (CIA) i ostatka vojno obavještajne zajednice, UFO pitanje je oduvijek bilo pod stravičnom kontrolom, iako uzrok samog fenomena i onoga što u osnovi on predstavlja, ostaje i dalje skup agresivnih debata.

U ljeto 1947. godine iznad američkog kontinenta počinju prelijetati prave invazije ovih čudnih "letjelica/pojava". Iako su vojne obavještajne službe tvrdile da ove pojave ne predstavljaju zabrinjavajuću stvar, američka vlada je prisiljena da zbog pritiska javnosti osnuje čitav niz komisija koje bi se uz pomoć znanstvenih pristupa uhvatile u koštac sa ovom problematikom. U okviru od 1948. godine pa sve do 1969. godine, mnogo komisija se opoziva i mnogo ih se opet osniva. Znanstvenici i vojska su se "vrtili" u krug, a javnost praktički nije saznala ništa novo. No, ovaj američki primjer uskoro počinje pratiti i čitav niz država širom svijeta. Tako UFO fenomen ubrzo postaje globalni vojni problem. Tijekom tog vremena najpoznatije komisije u SAD su:

J. Allen Hynek

Kroz većinu tih komisija (najpoznatija od svih je Blue Book) provlačio se i poznati znanstvenik i astronom, dr. J.Allen Hynek (1910-1986). 1948. godine Hyneka je posjetilo nekoliko časnika i vojnika iz baze Wright-Paterson u Daytonu-Ohio i zatražilo od njega da prezentira svoje mišljenje u svezi letećih tanjura. Hynek je vojnom izaslanstvu odgovorio da se vjerojatno svaki slučaj može razumno objasniti kao posljedica masovne histerije, halucinacije ili pak kao neki prirodni fenomen. Najstariji časnik po činu je odgovorio da je to i stajalište vojske, a zatim ga je zamolio da se pridruži komisiji (Sign) koja bi se bavila proučavanjem ovih pojava, na što je Hynek i pristao. No, tijekom sljedećih godina Hynek je uvelike promijenio svoje mišljenje. Uz njegove stalne zamjerke da se izvješća cenzuriraju (što ukazuje da je postojala još jedna dodatna tajna komisija) i da komisija neodgovorno pristupa problemu, bilo je očito da je Hynek počeo radikalno mijenjati svoje mišljenje sa početaka ove priče. Konstantno je počeo ukazivati da postoji jedan dio neobjašnjivih slučajeva koji zaslužuju detaljno proučavanje.

Bliski susreti

Hynek je i autor poznate klasifikacije ovih pojava koja se zasniva na poznatoj terminologiji "Bliskih susreta." Podijelio je osnove parametre UFO viđenja u bliske susrete prve, druge i treće vrste, da bi se 60-ih godina pojavila potreba da se uvede i klasifikacija bliskih susreta četvrte i pete vrste. Objasnit ću iste:
BLISKI SUSRETI PRVE VRSTE - odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti većoj od 150 metara.
BLISKI SUSRETI DRUGE VRSTE - odnose se na viđenje letjelice ili nepoznate pojave na udaljenosti manjoj od 150 metara. Također se ovi susreti odnose i na viđenje fizičkih tragova na tlu koje je ostavila letjelica.
BLISKI SUSRETI TREĆE VRSTE - odnose se na viđenje nekakvih čudnih bića - "ufonauta" - u blizini letjelice.
BLISKI SUSRETI ČETVRTE VRSTE - odnose se na fizičke kontakte sa izvanzemaljcima.
BLISKI SUSRETI PETE VRSTE - odnose se na direktnu komunikaciju sa izvanzemaljcima i ostvarivanje interaktivnog kontakta. U ovu kategoriju ubraja se i channeling (kanaliziranje - navodna telepatska komuniciranja sa izvanzemaljskim entitetima).
Klasifikacija bliskih susreta tako postaje osnova znanstvenog pristupa u proučavanju ufologije, a i sama činjenica da je ista stvorena u okviru vojnog projekta, zasigurno nam baca novo svjetlo na čimbenike i ozbiljnost. Ozbiljni pristup u okviru vojne domene je povijesna činjenica unutar proučavanja ovoga kontroverznog fenomena, što mnogi u današnje doba još uvijek diskriminacijski zaboravljaju.

Klasifikacija ufoloških pojava po prof. dr. Allenu Hyneku

Što je NLO?
Pojam se odnosi na bilo koji zračno-desantni objekt što po izradi, aerodinamičnim osobinama ili inim neobičnim obilježjima ne odgovara nijednome dosad poznatome tipu letjelica ili projektila, ili koji se ne može identificirati kao prijateljski objekt (PRAVILO 200-2 ZRAČNIH SNAGA SAD-a).

Klasifikacija ufoloških pojava koju navodimo temelji se na klasifikaciji poznatog američkog ufologa, uglednog astrofizičara i astronoma, prof. dr. J. Allena Hyneka, voditelja projekta američkog ratnog zrakoplovstva "Blue Book", direktora Centra za astronomska istraživanja North - Western Universityja u američkoj saveznoj državi Illinois.
NS - noćna svjetla, svijetleći predmeti opaženi noću
RV - radarsko vidni NLO, koje registrira radar
DO - dnevni objekti, viđeni danju

Definicija BLISKIH SUSRETA odnosi se na:
BLISKE SURETE I VRSTE - predmet, objekt viđen na udaljenosti do 150 metara
BLISKI SUSRET II VRSTE - predmet koji je pustio tragove materijalne prisutnosti (pristajanje), ili je prouzročio elektromagnetske smetnje na vozilima ili objektima koji imaju motorni pogon
BLISKI SUSRETI III VRSTE - primjećivanje NLO-a sa putnicima ili posadom
BLISKI SUSRETI IV VRSTE - (razmjerno nova klasifikacija), obuhvaća slučajeve kada je osoba ili očevidac odvezen ili ugrabljen u NLO - kidnapiranje.

          P L A Z M E N I  O M O T A Č - A N I H I L A C I J A (PRVA ZAGONETKA NLO)

Iz analize promatranja slijedi da je 90% viđenih NLO obavijeno u letu nekakvom vatrenom sferom,sa nečim kao plazmena vatra ili plazmeni oblak.U vezi s tim su francuski učenjaci akademik Berge i profesor Valle predložili interesantnu hipotezu.Prema njihovom mišljenju ovaj se «niskotemperaturni plazmeni omotač» koji obavija NLO stvara pod pritiskom i predstavlja osnovu tehnologije leta NLO.Kao što je,na primjer,za naš avion osnova tehnologije leta da su brzine toka zraka iznad gornje i ispod donje površine krila različite.Ta razlika stvara pritisak koji zadržava avion u zraku.Izvan atmosfere avion ne može letjeti.Raketa leti po drugim zakonima,po zakonima relativnog kretanja,odbijajući se od onog što sama ispušta.Za nju je odsustvo atmosfere plus,ne minus,jer u tom slučaju ne mora svladavati otpor sredine.To je njena tehnologija leta.NLO sam stvara sredinu u kojoj leti,nezavisno od toga da li se nalazi u atmosferi ili u svemiru.

Gruba shema je slijedeća: na periferiji plazmenog oblika nastaje ANIHILACIJA,tj. Uzajamno uništavanje pozitivnih i negativnih čestica putem mikroeksplozija.I za vrijeme tih mikroeksplozija u nekom djeliću vremena nastaje mikrovakuum.Tako u nasilno stvorenom mikrovakuumu,tj. u praznini se i kreće NLO,stvarajući sebi prolaz.Tada je jasno zašto konstruktore NLO toliko malo brine aerodinamički oblik broda.Za let u vakuumu to nema značaja.

To je naravno samo hipoteza,ali ako je uzmemo za osnovu,onda niz zagonetki u vezi s NLO možemo već na neki logičan način razjasniti.Postaje jasno,na primjer,zašto NLO može tako lako mijenjati sredinu leta-čas se nalazi u atmosferi,čas uranja u vodu,čas se diže u svemir.Za njega prirodna sredina ne znači ništa.Pomoću anihilacije proždire je i uvijek je okružen svojom vlastitom sredinom,tj. vakuumom.Moguće je objasniti zašto se NLO,probijajući u velikoj brzini sloj leda ne raspada istovremeno,mada udarac o led u takvoj brzini mora da je strahovit.Stvar je u tome što se dio sekunde prije dodira trupa NLO s ledom, led trenutno raspada zbog mikroeksplozija koje se dogadjaju na periferiji plazmenog oblaka.

Ista hipoteza može da objasni zašto uz tako ogromne brzine kojima leti NLO,ipak ne osjećamo nikakav zračni udar.Ne možemo ga osjetiti jer ne postoji.NLO ne pomjera sredinu u onom smislu kako to čine avion ili raketa-zgušnjavajući zrak ispred sebe,nego je uništava pomoću anihilacije.

Može se pretpostaviti da iz istog razloga NLO neće stvarati ni valove kada se kreće na vodi.
Pošto proces anihilacije,tj. «plazmeni oblak» sam brod stvara i regulira,možemo pretpostaviti da prema potrebi regulira i njegov intenzitet.Ako se npr. NLO kreće superbrzinom,intenzitet anihilacije mora biti velik da bi stigao poništiti sredinu ispred sebe.Ako se NLO kreče malom brzinom,intenzitet anihilacije može biti mali ili sasvim nestati.Možemo pretpostaviti da pri malim brzinama,nisko iznad zemlje,NLO leti po našim «zemaljskim» zakonima,tj. kao diskoplan.U ovom slučaju očevici čuju neke šumove,kao tiho zujanje,šištanje,ili zvuk sličan radu pribora za vakuum.

Hipoteza «plazmenog oblaka» može objasniti i neke druge zagonetke NLO.Kao što već znamo,kada NLO leti nisko iznad Zemlje,često djeluje na zemaljsku tehniku: gase se motori automobila,otkazuju sistemi paljenja,počinju poremećaji u elektronskim sistemima upravljanja,otkazuju kompjuteri i sl.A zatim kada NLO nestane,čitava tehnika počinje opet normalno funkcionirati.

Sa pozicije plazmenog oblaka ovo se može lako objasniti.Ako čak tramvaj koji prolazi vašom ulicom ometa normalan rad vašeg televizora,plazmeni oblak koji sigurno prati jako elektromagnetsko polje,djelovat će prirodno na tu vrstu tehnike sa odredjenog odstojanja.U slučaju sa automobilom,na primjer,djeluje na navoje,,na kontakte,na bobinu i na taj način izbacuje cio sistem uredjaja,Dok ta parazitska struja ne nestane,tj. dok NLO ne odleti,automobil neće da upali.To je jedno od mogućih objašnjenja.

U korist plazmenog oblaka govori i činjenica da često kada nadlijeće zemlju ili linije visokog napona izmedju NLO i zemlje, stvaraju se varnice.To govori o velikoj razlici potencijala.

TEORIJA JEDINSTVENOG FIZIČKOG POLJA

(DRUGA ZAGONETKA NLO)             

U zemljinoj prirodi sve je podčinjeno zakonu inercije,tj. gravitacije.Da bi automobil postigao brzinu od 0-100 km/h,mora proći kroz sve postupne stadije-10,20,30 km itd..

Za jedan automobil bit će potrebno nekoliko sekundi,za drugi nekoliko minuta,ali trebat će izvjesno vrijeme.U drugim jednakim uslovima što je jači motor,manje će trebati vremena,ali ipak će biti potrebno neko vrijeme.Isto tako se događa i kod zaustavljanja.Automobil u pokretu ne može se zaustaviti trenutno,za potpuno zaustavljanje bit će mu potreban «period kočenja».Ista je situacija i kod zaokretanja.Automobil se ne može u brzini zaokrenuti za 90 stupnjeva.Mora napraviti nekakav luk inače će se prevrnuti ili sići s puta.Drugim riječima,čak ako automobil neće da napravi ovaj luk,priroda će ga natjerati da to napravi.To i jest zakon inercije koji važi za sva tijela koja nas okružuju…osim za NLO.

NLO može započeti kretanje odmah velikom brzinom; da se zaustavlja kao ukopan nezavisno od brzine kojom je letio prethodnog trenutka; da mijenja trajektoriju leta za 90 stupnjeva a da ne čini pri tome nikakve dodatne manevre.Neke osobine NLO,kako kaže sovjetski astronaut J.Hrunov «naprosto su zapanjujuće.Na primjer,mogućnost da se u velikoj brzini mijenja pravac za 90 stupnjeva».Zato NLO ponekad još nazivaju «tijelo bez inercije».

To nas zapanjuje jer ništa slično nismo vidjeli na Zemlji.Ali ne smijemo pretpostaviti da na NLO ne djeluju zemaljski zakoni inercije,tj. gravitacije,jer prirodni zakoni važe za sve bez izuzetka.Znači prije treba pretpostaviti da su konstruktori NLO na neki način pobijedili ove zakone i naučili neutralizirati gravitaciju.

«Jako svijetlio,jako zasijao,ugasio se».To su više puta primijetili očevici koji su promatrali NLO ne samo u momentu njegovog naglog skretanja,nego i u momentu njegovog iznenadnog pojavljivanja i nestajanja.(Visio je nepokretno,zatim je odjednom zasijao i nestao.Ili se odjednom stvorio «ni od čega» i ugasio se).

Godine 1975. izdana je monografija ELEKTRIČNI SASTAV I FIZIČKE OSOBINE KRISTALA.Njeni autori su sovjetski učenjaci,doktor fizičko-matematičkih nauka M.M.Protodjakonov i magistar fizičko-matematičkih nauka I.L.Gerlovin.

Autori predlažu novu teoriju-«teoriju jedinstvenog fizičkog polja» koja prema njihovom mišljenju na najbolji način objašnjava uzajamnu povezanost i zavisnost fizičkih zakona prirode.Kako smatraju autori,jedinstveno fizičko polje se dijeli na 3 sektora: sektor elektriciteta,sektor magnetskog polja i sektor gravitacije(isti kao sektor inercije).Uz to po potrebi jedan sektor može kompenzirati drugi.Na primjer,sektor elektriciteta može kompenzirati sektor gravitacije i obrnuto.Ako je ova teorija točna,mogla bi se objasniti i druga zagonetka NLO.Zaista,ako u momentu naglog zaokreta u velikoj brzini NLO može kompenzirati gravitacijski sektor sa sektorom elektriciteta,onda ni brod,ni ljudi koji se u njemu nalaze,neće osjetiti nikakvo opterećenje.Čak mogu i da ne osjete taj zaokret.Ako je ta teorija točna,onda snagu gravitacije,tj. inercije možemo uopće eliminirati ako je potpuno kompenziramo sektorom elektriciteta.Tj. gravitacija uopće neće djelovati na objekt.Takvo tijelo bez inercije moći će početi kretanja odmah,bilo kakvom brzinom koju omogućava snaga motora;da se zaustavlja «kao ukopano» bez obzira kojom se brzinom kretalo;da pravi zaokrete pod svakim uglom.I uz to neće biti nikakvih preopterećenja jer će gravitacija u tom trenutku biti jednaka nuli.Jedino što se mora dogoditi-u momentu kada se sektor gravitacije kompenzira električnim sektorom,električni potencijal tijela se mora naglo povećati(na stotine i tisuće puta).I to će sa strane najvjerojatnije da izgleda kao jako svjetlucanje.A upravo to se vidi kod NLO!!
U ovom slučaju postaje razumljivo jako svijetljenje NLO u trenutku zaokretanja.Da bi se izbjegla čudovišna preopterećenja,brod smanjuje do minimuma gravitacijski sektor na račun električnog.Isto se događa i kod iznenadnog nestajanja NLO.Riječ «nestajanje» je pod navodnicima jer nije točna.Stvar je u tome da je najveća registrirana brzina NLO u atmosferi 72.000 km/h,tj. 20 km/sec.Ljudsko oko ne može registrirati toliku brzinu i prima je kao nestajanje.U stvari NLO ne iščezava,nego odlijeće ogromnom brzinom.

Tako prije nego što iščezne,NLO jako sjaji.Taj sjaj nastaje iz istog razloga kao i sjaj na zaokretima.Prije nego što počne kretanje velikom brzinom da bi izbjegao preopterećenje,NLO smanji gravitacijski sektor na račun električnog.Ako NLO ne «iščezava» nego počinje lagano kretanje,ne nastaje nikakav vidljiv sjaj,jer u tom slučaju nema potrebe da smanjuje gravitacijski sektor.

I najzad gašenje NLO kod njegovog «stvaranja ni iz čega».Iznenadno stvaranje je isto što i iznenadno nestajanje,samo obrnuto.NLO je letio ogromnom brzinom zbog koje naše oko nije moglo registrirati objekt,a zatim se «zaustavio kao ukopan».To iznenadno zaustavljanje ljudsko oko registrira kao «stvaranje ni iz čega».Za neki trenutak prije zaustavljanja radi izbjegavanja preopterećenja NLO jako svijetli,tj. smanjuje sektor gravitacije i kompenzira ga sektorom elektriciteta.Zato je u pravom trenutku nakon zaustavljanja,tj. u onom trenutku kada naše oko počinje da razaznaje brod kao da je stvoren ni iz čega,i jako svijetli.Zatim se brod gasi,tj. sektori gravitacije i elektriciteta se opet vraćaju u normalu.

Takva je možda u najgrubljim crtama shema leta NLO bez inercije ako polazimo od teorije jedinstvenog fizičkog polja koju su predložili sovjetski učenjaci.Kako god da je u stvarnosti ,za sada ova teorija sasvim logično objašnjava drugu zagonetku NLO.

(Iz knjige Neidentificirani leteći objekti iznad SSSR-a i drugih zemalja-autor Solomon Šuljman )

UZLIJETANJE, ATERIRANJE I NAORUŽANJE NLO

Uzlijetanje i ateriranje NLO izvršava po pravilu na isti način.Spušta se metodom takozvanog otpalog lišća,lelujajući se iz strane u stranu,kao da smanjuje Arhimedovu snagu. Spušta se direktno na trup ili na oslonce koje izbacuje. Uzlijetanje se također događa najčešće na isti način. Brod se polako diže ne mnogo visoko iznad zemlje,zastaje na nekoliko sekundi,zatim jako zasvijetli i nestaje.

U sistemu naoružanja NLO se najčešće primjenjuje neka tajanstvena «zraka». Posjeduje mnoštvo nekih nama nerazumljivih osobina i opseg njenog djelovanja je veoma širok. Može paralizirati čovjeka a da mu ne nanese bol,a istovremeno može uništiti raketu,artiljeriju,rastopiti metal i sl. Iz svjedočenja očevidaca možemo izvesti zaključak da ta zraka nije samo oružje,nego i istraživački instrument jer se pod njegovim utjecajem događaju ponekad čudne transformacije sa zemaljskim predmetima.

Na osnovi analize podataka možemo izvesti da se prečnik te zrake mijenja od nekoliko centimetara do nekoliko metara,a dužina od nekoliko metara do nekoliko kilometara. Ova tajanstvena zraka najvjerojatnije nije samo oružje.Pod njegovim utjecajem se događaju čudne stvari sa predmetima i mehanizmima. Predmeti od neprozirne materije postaju prozirni,a mehanizmi gube sposobnost funkcioniranja.